Stolac > O nama > Dom za socijalno i zdravstveno zbrinjavanje osoba s invaliditetom | Položaj

Položaj Doma za socijalno i zdravstveno zbrinavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba


Prikaz veće karte

O Stocu i Hercegovini

Dom za socijalno i zdravstveno zbrinavanje osoba sa invaliditetom i drugih osoba se nalazi u Stocu u ulici Humska bb u Bosni Hercegovini.

STOLAC

Stolac je grad smješten u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine, na krajnjem istoku Hercegovačko-neretvanske županije. Grad nastao na obalama kraške ljepotice rijeke Bregave, koji okružuju planine Hrgud te Vidovo polje s okolnim mjestima koja su ispisana perom bogate kulturne prošlosti. Sa zapadne strane je Dubravska visoravan, koja je specifična i poznata po breskvi i nadasve dubravskom vinogorju po kojem su poznata stolačka vina. Stolačko područje je svojim mediteranskim šarmom, dobrom vodom, blagim nebom, pitomim krajolikom i skladom prirodnih ljepota, privlačilo ljude od prapovijesnih vremena. Iliri i grčki pomorci, rimski patriciji, istočno gotski i osmanski osvajači, slavenski velikodostojnici, venecijanske vojskovođe, austrougarski namjesnici, te mnogi poklonici sunca, svježine rijeke Bregave, kulturno-povijesnih znamenitosti i tajnovitih poruka iz proteklih stoljeća, ostavili su ovdje svoj trag: gradine i grobove, imena na pločama-poruke za one koji će za njima doći.

Stolac je prostor s najduljom i najraskošnijom poviješću života u Bosni i Hrecegovini, a spada u malu skupinu onih prostora na kojima su sačuvana materijalna svjedočenja o urbanim oblicima života kroz razdoblje dugo preko 3.500 godina, koliko su stari posljednji poznati nalazi ilirskog grada Daorsona, kojeg zbog svoje starosti nazivaju i bosanasko-hercegovačka Mikena.

Kontinuitet nazočnosti ljudske zajednice na prostoru Stoca seže 16.000 godina u prošlost. Da je zainteresiranost za život na ovom prostoru bila još od najstarijih vremena, to nam svjedoče mjesta koja ga okružuju: pećina Badanj - paleolitsko stanište, utvrđeni stari ilirski grad Daorson, koji izaziva divljenje svojim kiklopskim zidinama, te poznate nekropole stećaka na Radimlji, Boljunima, Rotimlji i Vidoštaku kao i sama tvrđava starog grada Križevca. Stolački kraj kao ljudsko stanište egzistira u kontinuitetu od 15 000 godina. Naziv Stolac dobio je relativno kasno - prvi poznati podatak je iz 15. stoljeća, te se razvoj Stoca prati kroz nekoliko naziva. Najstariji naziv koji sa sigurnošću možemo zabilježiti je Daorsoi, odnosno Daorson, ilirski megalitski grad u selu Osanjici povrh Stoca (IV-III stoljeće p.n.e.). Slijedi rimski muncipij Dillintum, zatim castrum Vidoskij i loco dicto Stolaz, pa Vidosich, Vidoski grad, osmansko Ilce i IIstolce, potom Vidoska i konačno Stolac.

HERCEGOVINA

Hercegovina je regija na jugu Bosne i Hercegovine, čije sjeverozapadne granice nisu do kraja određene.

Prijevoj Ivan Sedlo (959 m) između planina Bitovnje i Bjelašnice povezuje dvije velike cjeline države: naseljeniju te šumama i obradivim zemljištem bogatiju Bosnu na sjeveru, i manju, krševitu Hercegovinu na jugu.

Izrazitu prirodnu granicu između dviju regija BiH, Bosne i Hercegovine, čini planinski niz Vran – Raduša – Vranica – Bitovnja – Bjelašnica – Treskavica – Zelengora – Maglić.

Hercegovina zahvaća oko 22% površine BiH s udjelom u ukupnom broju stanovnika od oko 10%.

Hercegovina se nalazi između dva područja: na sjeveru planinskog, a na jugu primorskog. Planinski bedem od 2000 m nadmorske visine zadržava strujanje mediteranskih zračnih masa i omogućuje povoljne klimatske uvjete za razvoj biljnih kultura na području Hercegovine.

Hercegovina je istovremeno i planinska i nizinska i primorska i kontinentalna. Slikovite planine, Neretva kao žila kucavica, primorski pojas i plavo more daju joj osebujnu i neponovljivu ljepotu. Na relativno malom prostoru susrećemo bogatstvo reljefnih i geoloških oblika, krajolika i vegetacije, raznovrsnu floru i faunu, te jedinstvene povijesne i kulturne spomenike: dva prelijepa parka prirode, Hutovo blato i Blidinje, koje svakako vrijedi upoznati; Neum, kao primorsko odredište, te Mostar, koji je političko, gospodarsko, financijsko i kulturno središte.

Na klimu Hercegovine utječe blizina Jadranskog mora, reljef i nadmorska visina.

Jadransko more tijekom zime zrači toplinu nagomilanu u ljetnom razdoblju, te zimi ublažuje temperaturu zraka.

Visoke temperature dostižu maksimum u srpnju i kolovozu.

Maksimum oborina u Hercegovini izlučuje se u jesen, ali se osjeća i u proljeće. Najveća količina oborina padne u studenom i prosincu.

Što se tiče vjetrova, u Hercegovini su najizraženiji sjeverni i sjeveroistočni vjetrovi. Narod ih zove sjever ili bura. Tog, inače suhog vjetra, najviše je zimi kada je prosječno svaki drugi dan s burom.

Hercegovina ima i drugi vjetar, jako izražen na njenom području, a to je jugo. On puše od pravca Jadranskog mora, te je izrazit u jesen i proljeće. Zasićen je vlagom i u jesen donosi kišne oborine u velikim količinama. Znatne je jačine, puše po nekoliko dana i tek poslije pljuskova prestaje.

Na temelju klimatskih elemenata, obrađenih u meteorološkim godišnjacima, može se zaključiti da na području Hercegovine vlada mediteranska, kontinentalna i planinska klima. Područje južne Hercegovine ima mediteransku klimu.

Hercegovina je krševita zemlja u kojoj se vapnenački slojevi pružaju na desetine metara, mjestimično ispucali, zdrobljeni ili u obliku gromada, nastali u trijasu, juri i kredi. Voda se, uslijed pukotina, izgubi za trenutak s površine i stvara spremnike u unutrašnjosti zemlje ili teče podzemno i izbija na površinu kao cijela rijeka. Iz njih izviru vrela hercegovačkih rijeka: Bune, Tihaljine, Radobolje, Trebišnice, Vrioštice, Bregave, Rame, Buka, Krupića, itd. Neke se od ovih rijeka, poslije kratkog toka po površini, ponovno gube pod zemljom tekući nekoliko kilometara i izbijajući na površinu gdje dobivaju druga imena.

Od velikih jesenskih kiša koje padnu na području Hercegovine stvaraju se potoci, nabujaju rijeke i stvaraju poplave, a kraška polja se pretvaraju u jezera. Područje južne Hercegovine siromašnije je izvorima od planina, ali oni izvori koje posjeduje predstavljaju atrakciju, budući da su bogatiji vodom nego planinski.

Vode Hercegovine vrlo su atraktivne. Neke privlače ljubitelje prirode, neke kajakaše, neke ribolovce, a neke kupače kojima je potreban odmor i osvježenje.